Kao što ste u prethodnom tekstu imali prilike da čitate o tome kako sam oformio društvenu grupu, ovde ćete se susreti sa našim prvim proejktom - akcijom uređivanja divlje deponije u Donjoj Toponici i na tom mestu izgradnju parka za decu. Ukoliko ste propustili da dođete kod mene na kafu i pročitate prethodni tekst, a ujedno vas mrzi da skrolujete stranicu i tražite ga, evo linka za vas iz prve ruke kako-je-nastala-grupa-kobra.html Okupili smo mlade ljude - neki su bili odmah spremni na akciju, a neke smo za rukav vukli iz kuće, ali sve u svemu, bilo nas je dvadesetak, što je za jedno malo selo kao što je Donja Toponica, oko 300 stanovnika, i više nego dovoljno. Stanje je bilo haotično. Ljudi su tu bacali smeće, ovce su pasle travu i plastične kese, a ljudi koji ovde žive su često palili taj otpad. Uglavnom, stanje je bilo za plakanje. Nismo znali odakle da počnemo. Parcela je velika 20 ari i samim tim ogroman zalogaj za nas. Odmah smo počeli sa prikupljanjem otpada, a nakon nekoliko dana smo otišli do separacije peska na Južnoj Moravi da pregovaramo za donaciju usluga rada bagerom. Nakon kraćeg pregovaranja, bil ismo prezadovoljni pozitivnim ishodom.Okruženje je različito reagovalo na dvadesetak mladih koji pokreću promene u svom selu. Neki su donosili sokove, kiflice i kolače, neki dolazili sa alatom i pridruživali se ekipi, ali ipak nažalost bilo je i onih koji su dobacivali direktno u prolazu "Promovišete Evropsku uniju i demokrate", "Ko vas plaća, a?"... a bilo je i onih koji su indirektno pričali i pitali se koliko smo para zaradili od toga što "kao" nešto radimo. Našom upornošću, zalaganjem, ali i danonoćnim radom, za nekoliko dana parcela je počela da liči, najpre na njivu, a onda i na park. :)
A onda je usledilo zvanično otvaranje parka. Sećam se kao da je juče bilo, 5.jun 2008. godine, Svetski dan zaštite životne sredine je takođe. Spremili smo kulturni program - folkor KUD-a "Mladost" sa Palilule iz Niša, naši mali karatisti iz KK "Kobra" i Stefan sa klarinetom. Spremili smo zahvalnice za sve one koji su podržali ovaj projekat na čelu sa NVO "Protecta" iz Niša i Ministarstvom za omladinu i sport Republike Srbije. Zahvalili smo se i "MD gradnji", GO Crveni Krst Niš, ali i svim pojedincima koji su omogućili da ovaj parkić izgleda kao na poslednjoj slici. Osećali smo se tako ponosno i srećno jer smo timskim radom ostvarili ovaj mali, ali za nas i našu lokalnu zajednicu ogroman rezultat. Time smo dokazali meštanima koji su sumnjali u nas kakve su nam namere i šta sve možemo i onda je sve krenulo lakše.I nakon uspešnog otvaranja parka, sve je krenulo odlično. Meštani su koristili park i to ne samo roditelji sa decom, već i penzioneri, uveče maldi... Svi su brinuli o parku, ali ipak mi, kao grupa, najviše. Ubrzo smo postavili i kante za smeće. Nakon nekoliko meseci, pronašli smo, putem interneta, konkurs za najbolju omladinsku akciju u Srbiji "Lokakcija" koji je raspisalo udruženje građana "Proces" iz Beograda. Mi, onako puni entuzijazma i energije, popunili smo formular i aplicirali. I, gle čuda, za dve nedelje dobijamo odgovor da smo pobedili na konkursu! Bila je to predivna vest za nas, koju smo proslavili u ruiniranom domu kulture u Donjoj Toponici. Nakon par dana dobili smo poziv za odlazak na konferenciju u Beograd i dodelu nagrade. Spremali smo se danima, a posebno ja, kada sam saznao da na istoj treba da se obratim. I inače sam tremaroš, a sada sam bio pod tremom još više kada sam saznao da treba da govorim pred kamerama i ispred predstavnika Ministarstva za omladinu i sport, posebno ispred tadašnje ministarke Snežane Samardžić Marković. I tako, nakon nekog vremena bili smo mi u Bg, i sve je to proteklo odlično. Primili smo simboličnu nagradu - monitor za kompjuter i zahvalnicu, a nama je to mnogo znalilo, posebno kao podstrek za dalji rad. Iako na početku nismo imali razumevanje na lokalu, neko izdaleka je prepoznao naš rad i trud i to nam je bilo više nego potvrda da smo na pravom putu. Ministarka Snežana oduševljenje nije skirvala, kao ni predstavnici njenog kabineta, pa se desilo to da 2010. godine oni dođu u taj čuveni parkić i krste ga. Park je dobio naziv "Park dobre nade", a kumovala mu je lično ministarka Snežana. Ovo je bio tek početak jedne divne saradnje naše male grupe sa ovim velikim Ministarstvom i trajalo je dok je trajala i Snežana kao ministarka. Ogromnu zahvalnost dugujemo i gospođi Ivani Kovačević koja nas je pored ministarke, svesrdačno podržavala i bodrila u našem radu.Ovo je fenomenalno iskustvo svih nas i dan danas se rado sećamo ovog projekta i cele ove priče. "Park dobre nade" i dan danas živi, ali nažalost ni upola onako kao nekada. Nama, pak, ovaj parkić budi lepe uspomene i saznanje da će neko uvek prepoznati i nagraditi naš trud i rad, te dati nam motivaciju za realizaciju novih ideja i projekata. Danas se nadamo da će nove generacije iz našeg sela, ali i Srbije, imati svoju viziju i ideju kako da svoju lokalnu zajednicu urede po svojoj meri i sebi time obezbedi bolju budućnost u njoj samoj. I kao što se park zove "Park dobre nade", ostaje nam da se nadamo da će sve biti kako treba da bude. :)
0 Comments
Leave a Reply. |
Milan StojiljkovićEntuzijasta sa namerom da proputuje svet, spreman da podeli svoja iskustva i zapažanja, ali i da čuje vaša! Dobrodošli na moj blog! Teme:
February 2018
|