Zdravo živo! Ovog puta ću vam pričati kako sam kao srednjoškolac ispunio svoje slobodno vreme. Sa 18 godina, 2004. godine, sam počeo da vozim - polažem za automobil. Na srednju školu i auto školu počeo sam da dodajem probe folklora - dva puta nedeljno. Ne bi to bilo ništa strašno da sam živeo u Nišu gde se sve to odvijalo, ali ja sam putovao iz Trnave, što je, iako je udaljeno tek 20-ak kilometara, bilo izuzetno naporno. Gubio sam mnogo vremena u putu, jer sam pre i posle vožnje ili probe folklora imao po sat vremena pauzu, zbog takvog reda vožnje. Na folklor me je nagovorila moja sestra Jovana. Doduše, nije joj bilo teško. Tako, u zimu 2004. godine mi krenusmo sa učenjem tradicionalnih kola u SKC-u, KUD "Oro". Nakon dva meseca moja sestra je odustala od probi, a ja, s obzirom da sam se lepo uklopio u tamošnju ekipu, reših da nastavim sam. I zaista, ekipa je bila fenomenalna. Tamo sam igrao naredne dve sezone, a onda se prebacio u KUD "Mladost" sa Palilule, gde sam igrao još dve sezone. I tamo je društvo bilo super. Ipak, 2009. godine sam rešio da prestanem sa folklorom jer mi je postalo naporno da putujem, a i to mi je oduzimalo mnogo vremena.Ali, ne lezi vraže, u terminima proba nisam znao šta ću sa sobom. Noge su same cupkale, a muzika sa proba mi nije izlazila iz ušiju. Zato sam pozvao svoje drugare iz sela i sve zainteresovane da se uključe i da formiramo sopstvenu folklornu grupu, što i učinismo negde marta 2009. godine. Svi su bili početnici i krenuli smo od najosnovnijeg koraka - trokoraka. Veoma sam ponosan na sve te ljude jer smo za samo par meseci imali prvi nastup sa spletom igara iz Šumadije. Igrali smo čak tri puta nedeljno u domu kulture u Donjoj Toponici. Rad kroz druženje bio je veoma produktivan, pa smo nastavili sa savladavanjem novih koreografija i novim nastupima. Skoro sva sela u okolini Niša smo obišli i u njima nastupali kada je za to bilo povoda. I u Nišu smo imali par nastupa. Nošnju smo, s obzirom na to da nismo imali svoju, pozajmljivali od KUD-a "Oro" i gotovo uvek su nam izašli u susret.Ono na šta sam posebno ponosan na našu grupu je jer smo postali mladi ljudi bez predrasuda i granica kada je u pitanju folklor i muzika, pa smo krenuli da savladavamo igre iz najrazličitijih krajeva sveta. Između ostalih, jermenske igre su nam najviše prišle k srcu.Da cela star oko folklora bude još lepša, od 2011. godine smo krenuli da uključujemo i naše najmlađe sugrađane u folklor, pa smo oformili dečiju folklornu grupu koja je brojala preko 40 članova. Deca su bila još bolja i uspešnija od nas. Imali su nastupe na raznim takmičenjima i manifestacijama: Vrnjačka Banja, Soko Banja, Niš, Niška Banja, Kraljevo, kao i u velikom broju sela. U našim selima - Donja Toponica i Donja Trnava, imali su preko 50 nastupa. Postali su omiljeni na svakom događaju koji se obeležavao u našoj sredini.Vođen sam mišlju da ljudi koji vole muziku i tradiciju su nužno dobri ljudi i veliko mi je zadovoljstvo jer sam takvima bio i ostao okružen, iako sam danas prestao sa folklorom. A do kada, to se nikad ne zna... Posebno sam srećan jer su ovi mališani postali naši naslednici i čuvari tradicije i kulture! Za kraj vas pozdravljam jednim crnotravskim kolom:
|
Milan StojiljkovićEntuzijasta sa namerom da proputuje svet, spreman da podeli svoja iskustva i zapažanja, ali i da čuje vaša! Dobrodošli na moj blog! Teme:
February 2018
|